Pozna jesen nagovještava da prolazi još jedna sezona ribolova, moja petnaesta, od kada se bavim ovom najljepšom sporednom stvari na svijetu. Ako bi je mjerio količinom ulova onda ona ne bi bila od onih za pamćenje … ali je za mene, ipak posebna i za sjećanje. Naime, to je moja prva godina od kako sam sebe pronašao u mušičarenju, fly fishing tehnikom. Vrhuncem ribolova na salmonidnim rijekama, kaže naš sagovrnik Mirko Mrdak, iz Tomaševa. Mušičarenje mu ranije nije bilo privlačno, možda čak i odbojno. U dječačkim danima nije mogao da primijeti eleganciju i posebnost mušičarenja.
– Djelovalo mi je poprilično besmisleno sve to. Čudio sam se izgledu čekrka, i, drečavoj boji konca. Jednostavno, ništa mi nije bilo jasno. A onda, iznenada, kako to uostalom u životu biva, a sam Bog zna zbog čega i sa kakvim razlogom, možda i zbog nagomilavanja ribolovačkog iskustva, prije nekih par godina mi je mušičarenje počelo da pobuđuje pažnju. Od tog trenutka, shvatio sam da je to upravo ono što tražim od ribolova. Ipak, sve do ove sezone to je za mene bila misaona imenica i obični pikseli na monitoru. Razni forumi, fotografije i video klipovi. Varaličarenje, kojim sam se do ove sezone bavio, izgubilo je mjesto na tronu. Prvi kontakt sa mušičarskim štapom je okrenuo moj svijet za 180 stepeni. I sve što mi godinama kod mušičarenja nije bilo jasno odjednom je dobilo smisao. Osjećaj je bio kao kada alpinista osvoji Mont Everest, fudbaler Ligu šampiona, košarkaš Evro ligu – priča Mirko Mrdak. Zahvaljujući prijateljima veoma brzo je došao do osnovne mušičarske opreme.
– Moj ribolov je prije svega vezan za rijeke u okruženju, a to su Ljuboviđa i njene desne pritoke Lještanica i Vraneštica. Godine krivolova su ove rijeke dovele do toga da je ribolov sveden na kilometarska pješačenja, bez neke nade za bilo kakav vrijedniji ulov. Ali, skromni ribolovci - mušičari kao ja, i ujedno ljubitelji prirode, uživaju u svakom danu pored rijeke gdje je ulov često u potpuno drugom planu. Ljuboviđa je rijeka koja ima potencijala da bude jedna od ozbiljnijih mušičarskih destinacija u Crnoj Gori. Konfiguracija terena, duboki virovi, brzaci, vodeni džepovi, velika količina hrane, čine Ljuboviđu jednim ozbiljnim salmonidnim tokom. Nažalost, i ona je devastarina. Stari ribolovci svjedoče da je nekada Ljuboviđa bila bogata i, lipljenom, potočne mrenom, a bila je dom i njenog visočanstva mladice. I pored devastacije rijeke i terena u Ljuboviđi se i dalje mogu uloviti krupniji primjerci potočare, ali su sitne potočarice najbrojnije. Najmiliji dio mog ribolova je ljetnje predvečerje i suva mušica. A najbolji recept su sitne jednodnevke i kedisi, ovdje bih dodao mog favorita mušicu „red tag” – priča Mrdak. Podsjeća da se pridržava principa „Uhvati i pusti“ kao i većina mušičara koje ja zna. Međutim, ističe da je uloviti, skinuti sa mušice i pustiti ribu više od toga, to je filozofija.
– Kada ga većina prihvati kao osnovu svog ribolova, biće svjesnija trenutnog stanja naših vodenih tokova i kapaciteta naših rijeka. Sve što uslijedi nakon toga biće samo na obostrano zadovoljstvo i nas ribolovaca i „rijeka naših života”, čiji glavni čuvari i saveznici treba da budemo upravo mi …– zaključuje Mirko Mrdak.S.B.M

Lještanica se ne da nikome

Govori se da će iznad vodopada, sa samog izvorišta, uzeti rijeku za hidrocentralu. Mještani Lijeske i svi dobri ljudi su složni u jednom. Lještanica se ne da nikome. Najljepši planinski tok u Crnoj Gori. To valjda govorim zato što je moja, iako je Crna Gora zemlja puna planinskih pastrmskih riječica i potoka – kaže naš sagovornik.

Sitna potočara opstaje

Kada poželi da peca nimfom, tada obavezno posjećuje Lještanicu. Na njoj je i dalje moguće piti vodu gotovo cijelim njenim tokom. Poprilično hladna i uvijek bistra, čak i kada se sa proljeća topi snijeg i ona podivlja.
– Nikada se nisam susretao sa tako plašljivim bićem kao što je lještanska potočara. To ribolovu daje posebnu nijansu. Kasting je skoro zanemarljiv. Sve se svodi na tiha prikradanja i potezanje nimfe iz ruke. Skoro kao kada u ruci držimo luk i strijelu. Poželjan je duži štap, otežana nimfa duži predvez i vrlo malo konca da „viri” sa zadnjeg provodnika. Dovoljno je 20 cm. Jedino je uzvodno prezentovanje mušice dobra uvertira za ulov jer lještanska pastrmka ima oko sokolovo. Sve se svodi na prost odabir nimfi... Zečje uvo, fazanov rep, princ i gamarus kojeg je Lještanica puna. Najljepši vodopad su Skakala. Sa proljeća titanske snage i veličine. Kada je vodostaj najniži visina ide i do 15 metara. Zanimljivo je da iznad njega, pa do samog izvorišta, sitna potočara opstaje, lovi i mrijesti se. Kako se našla iznad tolikog vodopada, niko ne zna. Najbolje to kažu lokalni stanovnici Lijeske:,,Ona je oduvijek tu”. Ne bih ja tu dalje ništa dodao.